plavablond

Ne odustajte pročitati ovu poruku zato što izgleda čudno. Vjerovali ili ne, možete ju pročitati.

Nsiam vrevjlaoa da zpavrao mgou rzmjaueti ono što čtaim. Zaavljhuujći nobniečoj mćoi ljdksuog mgzoa, pemra irtažsiavnjima zansntevknia sa Cmbargeida, njie vžano kjoim su roedsljdoem npiasnaa slvoa u rčijei, jdieno je btino da se pvro i zdanje sovlo nlaaze na sovm msjteu.

Otasla solva mgou btii u ptponuom nerdeu i bez ozibra na ovu oloknost, tkest mžeote čtiati bez pobrelma. Ovo je zobg tgoa što ljduksi mzoak ne čtia savko slvoo pnaooosb, već rčijei prmraota kao clejniu. Oavj preomećaj je šljiavo nzavan tipoglikemija.

čduno je to kkao naš mzoak rdai, kad se smao zatpaite kjoom bironzm on to sve pervtara u smsline rjeiči i reniečce....

A uevijk ste msilili da je pavrpois vžaan.

Jedna meni draga pjesma, napisao ju je gospodin D.K. jako pametan ali neshvaćen dečko. Uvijek kada sam tužna ili loše volje čitam je iznova. Nadam se da ćete vi misliti isto o njoj kao i ja.

I dok su njene oči pokrivene ravnodušnošću
i dok joj tmina obavija temelj
ja mislim na violine
i na ljupku glazbu što vječno svira.

I dok nas razdvaja more
i dok palim svijeću za nadu
ona plače iz sveg glasa
da bi mi pokazala put do svojih odaja

Ali kada nada u more sklizne
onda ljubav postane i okrutna i zla
i sirova i licemjerna

Ljubav je kao najljepši kristal
ali kada se taj kristal jednom razbije
onda zauvijek nestane.

Svjetska žablja populacija može odahnuti: japanski su znanstvenici stvorili prozirnu žabu koju neće morati živu secirati kako bi promatrali njene unutrašnje organe.


"Kroz njezinu kožu možemo promatrati rast organa, ali i način nastanka i razvoja raka", objasnio je voditelj skupine istraživača, profesor Masayuki Sumida iz Biološkog instituta za proučavanje vodozemaca Sveučilišta u Hirošimi.

"Moći ćemo promatrati organe iste žabe cijeli njezin život i izbjeći ćemo potrebu za vivisekcijom. Istraživači će moći promatrati i djelovanje toksina na kosti, jetru i druge organe", nastavio je Sumida.

Prozirna žaba stvorena je genetskim manipulacijama rijetkih albino primjeraka smeđe japanske žabe.

Takve genetski izmanipulirane žabe mogu se normalno razmnožavati, ali male žabice, iz zasad nepoznatih razloga, ne žive dugo.

Profesor Sumida i njegovi suradnici sada genetskim inženjeringom pokušavaju stvoriti i žabe koje zasvijetle kada se u njima počne razvijati rak.

Koliko god u konačnici ovaj po meni eksperiment bude koristan za buduću žablju populaciju, trenutna populacija će ispaštati na raznim pokusima kako bi se došlo do potpune realizacije projekta. Tu se javljaju razna etička i moralna pitanja, a odgovori se razlikuju od pojedinca do pojedinca. No ako eksperiment uspije i spase se brojni životi, uključujući i život malih žabica koje više nije potrebno sicirati, možda se onda i isplati....

čitala sam svoje stare postove, one koje sam izbrisala.... i shvatila sam da sam se negdje na putu traženja same sebe zapravo izgubila...
čudno je to....čovjek se definira prema mišljenjima drugih osoba, pa tako i ja... ali problem je u tome što se često želimo definirati prema ljudima koji niti sami nisu definirani....valjda me razumijete.... slušamo savjete osoba koje se i same traže, koje ne znaju naći pravi smjer....i onda mi zajedno s njima završimo u nekoj stranputici....zašto to radimo?? ne znam, možda je i to sastavni dio života....tokom ljeta sam dosta razmišljala-imala sam vremena na poslu.....ja sam večinu ljudi koje poznam smatrala prijateljima, i bila spremna za njih sve napraviti, ali shvatila sam a ti isti ljudi koje ti smatraš prijateljem, tebe ne smatraju, došla sam do situacije kada sam provjeravala za koga bi se usudila reći da mi je prijatelj a da on to isto misli. I odjednom broj mojih prijatelja se smanjio.Ali to ne mjenja činjenicu da bi ja još uvijek za te ljude napravila sve kada bi im bila potrebna pomoć, takva sam....
O tome sam pričala sa nekoliko prijatelja prijatelja-potrebno je dva puta kako bi se prepoznalo... koji su zaključili isto što i ja. Zar nije žalosno da se ljudi boje nekog nazvati prijateljem??? Smatram da sam ipak te sreće da imam prave prijatelje i prijateljice među kojima je chupava,s kojom sam zajedno od malena. S njom sam se natjecala tko ima veći broj cipele...nekad smo posuđivale i tuđe kako bi bio veći broj..ma sve je to za klince....tu i tamo se zamo malo udaljiti, ima situacija kada se ne čujemo neko vrijeme, ali i da prođe godina dana ona će uvijek znati što ja mislim i osjećam, a ja ću znati isto za nju.Ali me ipak jednom iznenadila, kada je jednom dečku odbrusila da sam predobra za njega,kad sam to čula od nje, bila sam jako polaskana... znam da je smješno, ali svejedno...tu su konjić i lijepa, dvije prijateljice koje također jako volim i koje znaju da u svakom trenu mogu računati na mene....ima ih još ali njih tri su mi na samom vrhu. o prijateljima drugi put...toliko od mene za danas...pozdrav!!!!